ali ova ima priču......
bilo je to u neka davna vremena kad je grupa mladića osnovala sastav i nazvala ga "bijelo dugme"......da,da ja sam već onda hodala našom planetom zemljom:))).....
istina kao curičak ali sam hodala.....ili sam u to doba više skakutala:))))....
nije taj pastirski rock baš glazba koju bih izabrala ali bili su popularni ,išla sam na koncerte,neke pjesme su mi jako drage:))....
"selmu" sam na neki način i osobno doživjela:).....mislim na vlak,kofer,prozor:)))...
i kad su se "mladići" odlučili okupiti nije bilo upitno da li ću ili ne ići na taj koncert:)))).....nostalgija je čudna stvar:)).....
jedino što mi je ostalo od cijelog događaja je crvena marama s logom......prije nekoliko dana sam naletila na nju i odmah ju odlučila iskoristiti u kombinaciji s jeansom i cvijećem:))))......
a u neka davna vremena su se jeans,rock i cvijeće vezali za ovakve psihodelične slike.....od jednog takvog materijala je nastala ova torbica......
još malo poziranja........
unutra je plavi flanel štepan narančastim koncem:))....
kad smo već kod nostalgije prije desetak dana u opatiji je đorđe balašević imao koncert i premijeru svog filma "kao rani mraz" baziranom na priči o vasi ladačkom..... ....jako lijepo iskustvo:)))....
na izlazu nakon premijere su nam dijelili vrećice sa zemljom......na vrećicama je otisnuta scena iz filma a u vrećici smo dobili pravu panonsku zemlju.....i kako sam balašević kaže "to je takva zemlja da u nju posadiš dugme nešto bi izraslo"......
e sad.mislila sam da možda posadim dugme.....
bijelo dugme;).......
ali me strah da mi jedno juto iz vaze ne iskoči željko bebek i zapjeva " ne spavaj mala moja...........":)))
za kraj ako je nekoga nakon ovoga uhvatila nostalgija možda će vasa ladački pomoći:))....
ili odmoći:)))....
